Re: Što se iza brda valja?

[Fidelito]

Kad je u pitanju Grčka imamo dvije činjenice: Istina je da su uzimali velike kredite i dizali plaće i standard. Ali taj standard je osim u čarape otišao i u potrošnju uvozne robe. A tu su nijemci dosta profitirali.

Druga činjenica je da su uzimali manje, manje bi bili dužni, ali bi i nijemci manje robe prodali. Dakle, nije sve baš tako crno. Potrošnja grka je pasala nijemcima.

A na kraju svega, država koja ima vanjskotrgovinski deficit ne može otplaćivati nikakve kredite, pa je zbilja upitno zašto kreditori daju kredite, kad znaju da su neotplativi. Sigurno je u pitanju smišljeno ekonomsko porobljavanje. Isti slučaj je i sa Hrvatskom.

Barem je netko 'profitirao' od rasipanja Grka. Kada se nekome smrkne - drugom svane. Grci su mogli kupovati sa novcima bilo gdje u svijetu, na primjer - nisu morali kupiti Mercedese, mogli su kupovati i neki japanske ili francuske aute (i kupovali su!). Ne prihvaćam konstataciju da su krediti bili ponuđeni 'pod mus' i da su morali voditi politiku koja je neminovno morala ovako završiti. Prije će biti da nisu dorasli (kao nacija i država) situaciji u kojoj su se našli. Za mene nije problem Grčka - nego Hrvatska, jer smo i mi u vrlo sličnoj kaši. Jedino što nam je voda 'samo' do vrata, a njima je već preko ušiju, ali bitno je da vodostaj svima raste (sada im je EU ponudila malu usku slamkicu na koju dišu).

[Fidelito]

intervju tjedna na radiju 101, Nenad Bakić, interesantno:

[You must be registered and logged in to see this link.]

[mačor]

Nostradurus se sad u grčkoj krizi "bacio" na Njemačku, a nije spomenuo koliki grci su iselili kao gastarbajteri u Njemačku. Ima ih maltene kao Turaka! Svi oni lijepo zarađenu lovu šalju i ulažu u domovinu Grčku, a ne Njemačku!

[Nostradurus]

Barem je netko 'profitirao' od rasipanja Grka. Kada se nekome smrkne - drugom svane. Grci su mogli kupovati sa novcima bilo gdje u svijetu, na primjer - nisu morali kupiti Mercedese, mogli su kupovati i neki japanske ili francuske aute (i kupovali su!). Ne prihvaćam konstataciju da su krediti bili ponuđeni 'pod mus' i da su morali voditi politiku koja je neminovno morala ovako završiti. Prije će biti da nisu dorasli (kao nacija i država) situaciji u kojoj su se našli. Za mene nije problem Grčka - nego Hrvatska, jer smo i mi u vrlo sličnoj kaši. Jedino što nam je voda 'samo' do vrata, a njima je već preko ušiju, ali bitno je da vodostaj svima raste (sada im je EU ponudila malu usku slamkicu na koju dišu).

Grčka je dugo u EU. Vi morate znati da se u svakoj državi nekako mora stvoriti novac za one koji imaju zadržani profit. [You must be registered and logged in to see this link.] Ako država ima deficit vanjskotrgovinske razmjene, ona doslovce razliku između tog deficita i nekog potrebnog dotoka novca mora financirati preko zaduženja države ili subjekata u državi.

To je veza pakta o niskom deficitu budžeta. Država koja ima vanjskotrgovinski suficit ne treba ekstra puno novca, a one druge trebaju. Ako tog novca nema, nema niti isplativosti posla u državi. Gospodarstvo propada jer jedni profitiraju, a drugi propadaju. Čisti poker. Ne možemo sad tvrditi da ih je netko tjerao, ali prema statutu ECB-a kojim se regulira novac u EU, nema baš puno mogućnosti da se situacija popravi. Tu su odlične strane investicije koje propadnu i nepovratno ostvare gubitak ulagaču. Samo to ne ide u beskonačnost. Loš glas se brzo širi.

Sve će vam ionako biti jasno kada uđemo u EU i krenemo Grčkim i Mađarskim putem. To je put uništenja, ali je uz malo friziranja ustava "demokratski" izabrano od 30% stanovništva. Za vodovod u mjestu je trebalo imati preko 50%, ali ne i za odluku kojom se država osuđuje na gospodarsku apokalipsu.

Naravno, neće svima u državi biti loše. Političarima će plaće dolaziti redovito bez obzira na sranja koja rade sa državom.

[Fidelito]

Barem je netko 'profitirao' od rasipanja Grka. Kada se nekome smrkne - drugom svane. Grci su mogli kupovati sa novcima bilo gdje u svijetu, na primjer - nisu morali kupiti Mercedese, mogli su kupovati i neki japanske ili francuske aute (i kupovali su!). Ne prihvaćam konstataciju da su krediti bili ponuđeni 'pod mus' i da su morali voditi politiku koja je neminovno morala ovako završiti. Prije će biti da nisu dorasli (kao nacija i država) situaciji u kojoj su se našli. Za mene nije problem Grčka - nego Hrvatska, jer smo i mi u vrlo sličnoj kaši. Jedino što nam je voda 'samo' do vrata, a njima je već preko ušiju, ali bitno je da vodostaj svima raste (sada im je EU ponudila malu usku slamkicu na koju dišu).

Grčka je dugo u EU. Vi morate znati da se u svakoj državi nekako mora stvoriti novac za one koji imaju zadržani profit. [You must be registered and logged in to see this link.] Ako država ima deficit vanjskotrgovinske razmjene, ona doslovce razliku između tog deficita i nekog potrebnog dotoka novca mora financirati preko zaduženja države ili subjekata u državi.

To je veza pakta o niskom deficitu budžeta. Država koja ima vanjskotrgovinski suficit ne treba ekstra puno novca, a one druge trebaju. Ako tog novca nema, nema niti isplativosti posla u državi. Gospodarstvo propada jer jedni profitiraju, a drugi propadaju. Čisti poker. Ne možemo sad tvrditi da ih je netko tjerao, ali prema statutu ECB-a kojim se regulira novac u EU, nema baš puno mogućnosti da se situacija popravi. Tu su odlične strane investicije koje propadnu i nepovratno ostvare gubitak ulagaču. Samo to ne ide u beskonačnost. Loš glas se brzo širi.

Sve će vam ionako biti jasno kada uđemo u EU i krenemo Grčkim i Mađarskim putem. To je put uništenja, ali je uz malo friziranja ustava "demokratski" izabrano od 30% stanovništva. Za vodovod u mjestu je trebalo imati preko 50%, ali ne i za odluku kojom se država osuđuje na gospodarsku apokalipsu.

Naravno, neće svima u državi biti loše. Političarima će plaće dolaziti redovito bez obzira na sranja koja rade sa državom.

Gospodarstvo propada jer se država zadužuje za pojest i popit umjesto da te novce (barem pokušaju) uložiti u proizvodnju. Ovaj sustav to vrlo očito prikazuje. Kada su države imale kontrolu nad emisijom novca takvo trošenje novaca bilo je sakriveno kroz inflaciju (koja je zapravo pljačkanje svih građana u državi, a posebno onih koji su uštedjeli novac - znači kroz inflaciju najviše se pljačka onaj najproduktivniji i najštedljiviji dio građana koji su nešto stvorili). Za mene je inflacija barem jednako štetna kao i ovakva regulacija emisije novca (ako ne i više). Dobro se sjećam 80'tih godina, stabilizacije, vožnje par-nepar i redukcija struje.

Ideja kapitalizma najbliži je model prirodnom odabiru: 'loši' (i oni koji imaju malo sreće) propdaju, dok 'uspješni' napreduju i šire se. Meni uglavnom ta ideja ne smeta, ali smeta mi jako kada se ideja kapitalizma 'slomi' na malom čovijeku, dok za neku veliku banku vrijedi ideja kapitalizma kada radi profit a ideja socijalizma kada nastanu problemi u poslovanju - tipa profit (kada ga stvaramo) je naš, od dioničara - vlasnika, a kada se nekim slučajem stvore gubitci (uglavnom radi pohlepe za profitom) onda je 'pomagajte drugovi' i država sanira gubitke.

Što se tiče referenduma za ulazak Hrvatske u EU, prošlo je kako je prošlo, nema puno razloga za trijumf ili žalost. Žalosno je da toliki ljudi nisu izašli na referendum, ali to je slika i prilika stanja u državi. Nema smisla ideja da je 30 % ljudi za ulazak u EU nedovoljno za legitimitet referenduma. Oni ostali (koji nisu izašli) imali su priliku izjasniti se - nisu to iskoristili iz samo njima znanih razloga. Kada bi čekali na te ljude - nikada nigdje ova država ne bi dospjela. Treba malo dobre volje i hrabrosti da se donesu odluke da našoj djeci bude bolje. Toga nema kod tih građana. Ne žele učestvovati, nije ih briga ali mene je, ja mislim da moramo nešto promijeniti.

[Nostradurus]

Gospodarstvo propada jer se država zadužuje za pojest i popit umjesto da te novce (barem pokušaju) uložiti u proizvodnju. Ovaj sustav to vrlo očito prikazuje. Kada su države imale kontrolu nad emisijom novca takvo trošenje novaca bilo je sakriveno kroz inflaciju (koja je zapravo pljačkanje svih građana u državi, a posebno onih koji su uštedjeli novac - znači kroz inflaciju najviše se pljačka onaj najproduktivniji i najštedljiviji dio građana koji su nešto stvorili). Za mene je inflacija barem jednako štetna kao i ovakva regulacija emisije novca (ako ne i više). Dobro se sjećam 80'tih godina, stabilizacije, vožnje par-nepar i redukcija struje.

Inflacija je bila greška koju oni nisu otklonili, a možda i namjerno. Posljedica je bila da su ljudi ipak otplatili kredite!
Međutim, vješto ste preskočili činjenicu da zadržani profit (nečija štednja) od nekuda mora dolaziti. Ja bih rekao da je to samozavaravanje. Ako želite biti marljivi i štediti od svog posla, morate znati da je nemoralno da drugi ni teoretski ne mogu to isto. "Čovjek je čovjeku vuk" ne bi trebalo biti više u modi. Ponavljam, gdje možete biti sretni, ako vaši susjedi imaju stalan deficit i gubitak jer vi uspijevate uštedjeti.

Čim netko štedi, on taj novac izbacuje iz prometa i stvara drugima manjak (ne vraća ga u promet). Probajte zamisliti da imate dvije firme u kojima sami radite i da te dvije firme samo međusobno trguju te da nemate nikakvih nameta i poreza. Očigledno je da rezulat trgovanja može biti: 1. bez štednje u obe firme, 2. jedna firma štedi, a druga je u novčanom gubitku. Ako jedna firma nastavi stalno štedjeti, vaša druga firma će propasti. Međutim, globalno vi niste ništa izgubili jer je kapital i dalje u vašim rukama. Pri tome ste sigurno napravili puno robe novih vrijednosti u obje firme, ali nije se mogao pojavio novac koji bi uštedjeli.

A sad zamislite da da se umnožite 4 miliona puta i toliko povećate broj firmi. Ništa se ne mijenja, rezultat u parovima je uvijek isti. Vaši klonovi bi napravili masu proizvoda, ali novčana masa bi ostala ista, pola firmi bi išlo u bankrot. Totalna bezvezarija, ali eto vama paše da se novac ne dodaje u sustav.

Da li mislite da je dodavanje novca po sistemu: dobiješ 100, vrati kasnije 130 da bi banka pri tome uštedjela 15, može biti u funkciji zajednice? Osobito kad ne znate (ne razmišljate) od kuda će se pojaviti ovih 15 za profit banke? A da se čak i pojavi ovih 15, od kuda će se pojaviti novac za profit drugih? To je objašnjenje bankrota raznih firmi raznih djelatnosti. Novca fali i sada samo uzimanje sve većih kredita (ili postizanje sve većih izvoznih suficita - obratite pažnju na ovu konstataciju) može naizgled učiniti privid da je sve o.k.

Evo što radi naša vlada. Kaže da će sa 8 milijardi kredita pokrenuti privredu, dok smo prošle godine imali 42 milijarde deficita u vanjskotrgovinskoj razmjeni. A da čak i nemamo taj deficit robne razmjene (da je u balansu), od kuda bi vratili tih 8 milijardi kuna i kamate? Pitanje je na mjestu jer po zakonu o HNB-u svaka nova kuna je kredit, a dotoka izvana nema jer je vanjskotrgovinska bilanca u balansu (a stvarno je u minusu).

To se zove život na kredit. To je kad nemaš prihode, a trošiš. To je kad ne možeš shvatiti da je par-nepar sasvim logična situacija kada ne želiš živjeti na kredit - pokriješ se koliko imaš, ne više. Lako je uzeti kredit. Teško ga je vratiti. Ekonomisti lažu da se povećanjem BDP-a vraća kredit. BDP nije nikakav faktor. Npr. da sve firme sabijemo u jednu, BDP bi nam bio samo izvoz. Jer sve unutrašnje transakcije ne bi bile registrirane. Dakle, sada nam je mjerilo samo izvoz. Možemo mi unutra trgovati 100 puta više, to nam ne daje povećanje novca za otplatu kredita. Sjetite se gornjeg primjera sa dvije firme jednog vlasnika koje trguju samo između sebe.

[Nostradurus]

Evo jednog videa o krizi u Grčkoj: Kreditokracija
[You must be registered and logged in to see this link.] src="[You must be registered and logged in to see this link.] width="425" height="350" type="application/x-shockwave-flash" wmode="transparent" quality="high" scale="exactfit">

Oni se ne bave toliko matematikom regulacije novca, nego korupcijom koja sve to pokreće (https://sites.google.com/site/financijskisustav/korupcija).

Preporučam pogledati do kraja. Vidjeti ćete da ono što govorim i pišem točno paše sa mislima u filmu.

[riverboy]

Nema tu velike pameti, država je kao jedna kuča ili obitelj.Sve dok ta obitelj posuđuje novac a neradi i neproizvodi ništa da bi mogla to prodati mora ponovo posuđivati i tako se vrti ukrugu iz kojega nemože nikad izaći.Nama se stalno nameće uvoz poljoprivrednih proizvoda i hrane ,a što je za nas največa tragedija.Govore nam stalno kako mi moramo uvesti radi nekog balansa,to nije istina.Sve dok nenagazimo uvozničke lobije naša poljoprivreda će propadat,bojim se samo kako će nam bit poslije 2016 godine dok se otvore granice.

[Krx]

Nema tu velike pameti, država je kao jedna kuča ili obitelj.Sve dok ta obitelj posuđuje novac a neradi i neproizvodi ništa da bi mogla to prodati mora ponovo posuđivati i tako se vrti ukrugu iz kojega nemože nikad izaći.Nama se stalno nameće uvoz poljoprivrednih proizvoda i hrane ,a što je za nas največa tragedija.Govore nam stalno kako mi moramo uvesti radi nekog balansa,to nije istina.Sve dok nenagazimo uvozničke lobije naša poljoprivreda će propadat,bojim se samo kako će nam bit poslije 2016 godine dok se otvore granice.

Evo prvog pametnog teksta nakon par stranica teme....sve je kristalno jasno i u našem slučaju nažalost crno/bijelo makar ja nikad nekoristim taj izraz, ovaki nejaki potpisat nekakve norme i kvote je ravno samoubojstvu bez prevelikih ekonomskih mudrolija nemožemi niko reći da nije tako kad je...priče o subvencijama većim manjim uopće nisu bitne, ako je išta osiuđeno na peopast u hr je poljoprivreda definitivno i sami smo si za to krivi da nebude opet poslije frenki ovaj onaj....

[Fidelito]

Gospodarstvo propada jer se država zadužuje za pojest i popit umjesto da te novce (barem pokušaju) uložiti u proizvodnju. Ovaj sustav to vrlo očito prikazuje. Kada su države imale kontrolu nad emisijom novca takvo trošenje novaca bilo je sakriveno kroz inflaciju (koja je zapravo pljačkanje svih građana u državi, a posebno onih koji su uštedjeli novac - znači kroz inflaciju najviše se pljačka onaj najproduktivniji i najštedljiviji dio građana koji su nešto stvorili). Za mene je inflacija barem jednako štetna kao i ovakva regulacija emisije novca (ako ne i više). Dobro se sjećam 80'tih godina, stabilizacije, vožnje par-nepar i redukcija struje.

Inflacija je bila greška koju oni nisu otklonili, a možda i namjerno. Posljedica je bila da su ljudi ipak otplatili kredite!
Međutim, vješto ste preskočili činjenicu da zadržani profit (nečija štednja) od nekuda mora dolaziti. Ja bih rekao da je to samozavaravanje. Ako želite biti marljivi i štediti od svog posla, morate znati da je nemoralno da drugi ni teoretski ne mogu to isto. "Čovjek je čovjeku vuk" ne bi trebalo biti više u modi. Ponavljam, gdje možete biti sretni, ako vaši susjedi imaju stalan deficit i gubitak jer vi uspijevate uštedjeti.

Čim netko štedi, on taj novac izbacuje iz prometa i stvara drugima manjak (ne vraća ga u promet). Probajte zamisliti da imate dvije firme u kojima sami radite i da te dvije firme samo međusobno trguju te da nemate nikakvih nameta i poreza. Očigledno je da rezulat trgovanja može biti: 1. bez štednje u obe firme, 2. jedna firma štedi, a druga je u novčanom gubitku. Ako jedna firma nastavi stalno štedjeti, vaša druga firma će propasti. Međutim, globalno vi niste ništa izgubili jer je kapital i dalje u vašim rukama. Pri tome ste sigurno napravili puno robe novih vrijednosti u obje firme, ali nije se mogao pojavio novac koji bi uštedjeli.

A sad zamislite da da se umnožite 4 miliona puta i toliko povećate broj firmi. Ništa se ne mijenja, rezultat u parovima je uvijek isti. Vaši klonovi bi napravili masu proizvoda, ali novčana masa bi ostala ista, pola firmi bi išlo u bankrot. Totalna bezvezarija, ali eto vama paše da se novac ne dodaje u sustav.

Da li mislite da je dodavanje novca po sistemu: dobiješ 100, vrati kasnije 130 da bi banka pri tome uštedjela 15, može biti u funkciji zajednice? Osobito kad ne znate (ne razmišljate) od kuda će se pojaviti ovih 15 za profit banke? A da se čak i pojavi ovih 15, od kuda će se pojaviti novac za profit drugih? To je objašnjenje bankrota raznih firmi raznih djelatnosti. Novca fali i sada samo uzimanje sve većih kredita (ili postizanje sve većih izvoznih suficita - obratite pažnju na ovu konstataciju) može naizgled učiniti privid da je sve o.k.

Evo što radi naša vlada. Kaže da će sa 8 milijardi kredita pokrenuti privredu, dok smo prošle godine imali 42 milijarde deficita u vanjskotrgovinskoj razmjeni. A da čak i nemamo taj deficit robne razmjene (da je u balansu), od kuda bi vratili tih 8 milijardi kuna i kamate? Pitanje je na mjestu jer po zakonu o HNB-u svaka nova kuna je kredit, a dotoka izvana nema jer je vanjskotrgovinska bilanca u balansu (a stvarno je u minusu).

To se zove život na kredit. To je kad nemaš prihode, a trošiš. To je kad ne možeš shvatiti da je par-nepar sasvim logična situacija kada ne želiš živjeti na kredit - pokriješ se koliko imaš, ne više. Lako je uzeti kredit. Teško ga je vratiti. Ekonomisti lažu da se povećanjem BDP-a vraća kredit. BDP nije nikakav faktor. Npr. da sve firme sabijemo u jednu, BDP bi nam bio samo izvoz. Jer sve unutrašnje transakcije ne bi bile registrirane. Dakle, sada nam je mjerilo samo izvoz. Možemo mi unutra trgovati 100 puta više, to nam ne daje povećanje novca za otplatu kredita. Sjetite se gornjeg primjera sa dvije firme jednog vlasnika koje trguju samo između sebe.

Prvenstveno svi moramo shvatiti da ako nisi u mogućnosti vraćati dugove - novce ne smiješ posuđivati. Drugo mormao shvatiti da je sustav postavljen tako da se vidi tko je efikasan a tko nije. Neefikasni polako otpadaju. U prvi mah svi posluju dobro, političari u neefikasnim dražvama dižu kredite vani (i unutra), dijele novce kroz plaće, 'krpaju' proračun, pokazuje se brzinski (prividni) rast, sve 5, svijet je divan, političari 'uspješni', a one rijetke koji upozoravaju na to da se tako ne može živjeti i koji se pitaju kako će me sutra - uvjerava se: 'lako će mo'. Sve je dobro dok mogu dizati nove kredite kojima 'zatvaraju' stara zaduženja (i kamatu, naravno). Kada rating-agencije procjene da bi postojeće kredite zaista bilo problematično početi vraćati, onda se dotok kredita prekida (zapravo povećava se kamata). Kada krediti zaista dođu na naplatu počinje kuknjava i problemi. Naravno - svi drugi su krivi. Prirodni zakon, selekcija. Nedorasli tu loše prolaze (obavezno uz neki dobar izgovor). Sve ostale priče o 'pravednosti' ili 'nepravednosti' sustava prema nekome su prazna priča. Istina je da se život nepravedan (već samom činjenicom što svi ljudi nemaju jednako obrazovanje, intelektualne sposobnosti, tjelesnu težinu itd.), ali to je već neka druga priča.....

[Nostradurus]

Prvenstveno svi moramo shvatiti da ako nisi u mogućnosti vraćati dugove - novce ne smiješ posuđivati. Drugo mormao shvatiti da je sustav postavljen tako da se vidi tko je efikasan a tko nije. Neefikasni polako otpadaju. U prvi mah svi posluju dobro, političari u neefikasnim dražvama dižu kredite vani (i unutra), dijele novce kroz plaće, 'krpaju' proračun, pokazuje se brzinski (prividni) rast, sve 5, svijet je divan, političari 'uspješni', a one rijetke koji upozoravaju na to da se tako ne može živjeti i koji se pitaju kako će me sutra - uvjerava se: 'lako će mo'. Sve je dobro dok mogu dizati nove kredite kojima 'zatvaraju' stara zaduženja (i kamatu, naravno). Kada rating-agencije procjene da bi postojeće kredite zaista bilo problematično početi vraćati, onda se dotok kredita prekida (zapravo povećava se kamata). Kada krediti zaista dođu na naplatu počinje kuknjava i problemi. Naravno - svi drugi su krivi. Prirodni zakon, selekcija. Nedorasli tu loše prolaze (obavezno uz neki dobar izgovor). Sve ostale priče o 'pravednosti' ili 'nepravednosti' sustava prema nekome su prazna priča. Istina je da se život nepravedan (već samom činjenicom što svi ljudi nemaju jednako obrazovanje, intelektualne sposobnosti, tjelesnu težinu itd.), ali to je već neka druga priča.....

Jel vidite ovaj podebljani dio? Ako znamo da dugove ne možeš vraćati, zašto onda izglasavamo zakon kojim je svaka nova kuna izdana kao dug (realne kune se ne spominju u zakonu). I opet ste preskočili problem stvaranja štednje i zadržanog profita - akumulacije. Ako niste vidjeli, trebali bi pogledati dokumentarni film o centralnim bankama koji povijesno podkrepljuje dokaze matematičke analize ovog sustava. On je smišljen namjerno da paše bankarima, jer su ga oni i stvorili radi svojih potreba, a ne radi dobrobiti svih u državi.

Ovdje je izvrsan video iz 1996. godine "The Money Masters" u 22 nastavka sa titlom na Hrvatskom. Obrađen je nastanak problema i rješenje.
[You must be registered and logged in to see this link.] src="[You must be registered and logged in to see this link.] width="425" height="350" type="application/x-shockwave-flash" wmode="transparent" quality="high" scale="exactfit">

Drugi, također dobar video je "Tajna Oz-a" o centralnim bankama u trajanju 110 minuta sa titlovima na srpskom:
[You must be registered and logged in to see this link.] src="[You must be registered and logged in to see this link.] width="425" height="350" type="application/x-shockwave-flash" wmode="transparent" quality="high" scale="exactfit">

[Fidelito]

Koja riječ iz podebljanog dijela/prve rečenice nije jasna?

Prvi film (money masters pogledao prije godinu-dvije (prvi puta) i mislim da je prilično dobar. Trebalo bi čuti (barem reda radi) i drugu stranu priče.

Akumulacija ili ti štednja jedan je od osnovnih pricipa ekonomije civiliziranog društva. Znam da bi mnogima bilo jako dobro da svi sve dijelimo, pa kao da sve bude 'zajedničko', vidio sam taj sustav na dijelu i u praksi i nije mi se svidio. Vidio sam raznoraznih socijalizama i nijedan nije bio dobar. Jedino što je bilo 'dobro' u tim sustavima - bila je ograda kojom su ogradili svoje države da im stanovništvo (doslovno) ne pobjegne iz njih. Sustavi u kojem se sve otima onima koji stvaraju i proizvode, da bi se 'pravedno podijelilo' svima prema potrebama osuđen je na propast. To nije normalno, to je neljudski. Nemaju svi ljudi iste sposobnosti i potrebe, nemogu imati svi jednak pogled na budućnost. Neki žive u prošlosti, neki samo danas, a neki misle i na budućnost. Nisu svi ljudi poduzetnici, zapravo u populaciji ima jako malo pravih poduzetnika (ima puno više glumaca bez parvih ideja koji pokušavaju kopirati druge, nego ljudi sa svježim poduzetničkim idejama i hrabrošću da ih provedu u djelo). U cijeloj toj poduzetničkoj priči neki će uspjeti, ali mnogi će i propasti.... i to je normalno. U svom fahu vidim da će mnogi oko mene propasti, neki zato jer ne znaju raditi, neki jer su naivno činili greške koje se danas jako obijaju o glavu. Ali neki će usprkos svim nedaćama uspjeti. A svi zapravo plivamo u istoj, mutnoj bari. I to je selekcija.
Glavno problem sustava koji redistribuiraju stvorena dobra (pod maskom 'pravednosti', 'solidarnosti', 'generacijske solidarnosti', itd.) je u tome da takvi sustavi kroz vrijeme počninju generirati više korisnika dobara - nego proizvođača. Korisnicima takav odnos odgovara - a proizvođači kolikogod proizvode to im se oduzima (da se podijeli potrošačima). Znači nema smisla proizvoditi - bolje je trošiti. Ali sustavi počinju ovisiti o proizvođačima i na njih se sa vremenom počinje vršiti pritisak da proizvode, doslovno počinje represija, jer bez proizvodnje sustav se urušava. Bez proizvođača nema tko proizvoditi. Takav sustav sa vremenom postaje sam sebi svrha, proizvođača je sve manje i oni sve manje proizvode (a istovremeno potrebe potrošača rastu) - i sustav na kraju bankrotira/raspada se. (Mislim da je u Hrvatskoj dobrim dijelom na snazi taj sustav redistribucije, i to se mora mijenjati). Uglavnom masni burek, u sustavu redistribucije jedino 'čuvari sistema' na neki način profitiraju (dok su na vrhu). Nema besplatnog obroka, netko to mora zaraditi i platiti.

Sustav sa kreditima kakav je danas - mogao bi se lako srušiti, a vjerovatno će se to dogoditi i samo od sebe. Nikome nije u interesu neka velika revolucija, jer uvijek u tim revolucijama dolazi do uništavanja velikog dijela postojećih društvenih odnosa i dobara, to će se sve papirnato riješiti. Što će se desiti jednoj Grčkoj ako ne vrati dugove i proglasi bankrot? Ništa. Ali to bi moglo dati ideju i nekim drugim dužnicima da jednako postupe. I to je ono čega se ti 'kreditori' (zelenaši) najviše boje.

[Nostradurus]

I opet se niste dotakli mjesta gdje bi dokazali od kuda dolazi profit (štednja). Postoje knjige koje dokazuju da je socijalizam (komunizam) također vladavina određene kaste, kao i kapitalizam. Sasvim je normalno da neuspješni ne opstaju. Međutim, smećete sa uma da nonstop neki bankrotiraju i ljudi postaju beskućnici, a dugovi rastu i da sve liči na život na kredit - što ste vješto izbjegli komentirati.

Moje mišljenje je da nema besplatnog obroka i da se on mora zaslužiti. Na forumu sam susreo i invalide koji bi htjeli dio radnog vremena raditi, ali nema posla za njih. Mi imamo veliki problem u slijedećem: ljudi bi htjeli raditi, ali da im se toliko plati da mogu pokriti svoje troškove. Nitko ne želi raditi badava, ali se i to događa mjesecima i godinama.

Matematičkom analizom se lako dokazuje da kod nas ne bi svi mogli biti dovoljno plaćeni ni da nema umirovljenika ni da nema poreza državi i ostalih nameta. Evo danas sam sluša Deutche welle gdje oni tvrde da Njemačka sa 6% nezaposlenih ne može podnijeti 20 miliona umirovljenika. A ja tvrdim da je to laž i obmana. Jer neki izjavljuju da se treba raditi do smrti. Pa to ne da liči, nego postaje skoro robovlasništvo. U ovo doba visoke produktivnosti, je sasvim suludo reći da svim moraju raditi do smrti. Za koga? Da bi otplaćivali kredite? Znači to je smisao ljudskog života? Zadužiti se i raditi do smrti da otplatiš kredit. Samo kome? Onome tko stvara novac iz zraka.

Došao sam na ovaj forum da bi vam na vrijeme (mada je i sad sve krenulo u propast) pokazao da se ponašamo kao da smo se bacili sa vrlo visoke zgrade. I pored svakog kata možemo vikati da nam još uvijek dobro ide. Sve do prizemlja to možemo pričati. A što ćemo onda pričati? Ova dva filma gore su samo uvod u ono što se matematičkom analizom odmah zaključuje: Dugovi koje stvaramo nisu otplativi i nikakva porezna reforma, ubijanje svih umirovljenika, rad do kraja života, članstvo u EU itd., neće riješiti.

Nas čekaju veliki nemiri u državi kao i u svim državama sa malim ili nikakvim vanjskotrgovinskim suficitom. I na to se treba pripremiti. Treba znati što je uzrok, a ne ponašati se kao stado ovaca koje može šišati svatko kako želi.

Tko želi da njegova djeca žive u zemlji koja ide u propast zbog vlastitog neznanja roditelja? Da li će nam to oprostiti? Što im ostavljamo? Sramotu da se nismo pobunili na vrijeme i to spriječili kad smo mogli. Još samo fali da netko izvali da se ništa ne može promijeniti i da ćemo svi postati robovi jer nam je tako jednostavnije.

[Nostradurus]

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.][You must be registered and logged in to see this link.] alt="" />

Dakle, da ne bi blio nismo znali sve je rečeno u rečenici: "Grčka mora znati da kod teme privatizacija nećemo popustiti". To je pravi cilj stvaranja dugova u svakoj državi - preuzimanje infrastrukture u privatne ruke na ime duga koji nikad nije trebao ni postojati. A privatizacija uopće nije rješenje problema. Promjena vlasništva neće riješiti dužničku krizu.

[Fidelito]

Profit je zarada koja ostaje nakon obavljenog posla. Znači osmislio sam posao, uložio, radio, podnio određene rizike, prodao, naplatio - i kada pokrijem sve troškove razlika do prodajne cijene je ostvarena dobit - profit (jako dobro ako je ta vrijednost veća od nule). Profit se stvara kada se racionalno i dobro posluje. A ako imaš dobre dugoročne planove - profit se može stvarati i dugoročno.

Štednja je onaj dio novaca koji sam zaradio a nisam odmah (ili čak unaprijed!) potrošio, to sam stavio na stranu za crne dane. S obzirom da sam ja zaradio te novce a nisam ih potrošio - polažem si pravo na to da slobodno raspolažem njima.

Istina je da ljudi bankrotiraju a razlozi mogu biti razni. Može se dogoditi da sve dobro napraviš i osmisliš, ali ne posluži te sreća. Može biti da se odaš porocima i propadneš kao čovijek (kocka, droga). Može biti da cijeli radni vijek radiš kao kotačić u nekoj komapniji i naučiš raditi samo jedan posao, to izgubiš jer se netko u kompaniji zaigrao sa kartama, 'ne snađeš se' - i završiš na ulici. Ima ljudi koji uredno ne uštede ni kune, sve potroše unaprijed. Kada dođe i do malog poremećaja u prihodima padaju u velike financijske teškoće jer nemaju ušteđevine a dugove moraju vraćati. Neki povjeruju u raznorazne 'lance sreće' i ostanu bez svega. Mnogi razlozi beskučništva nemaju uopće veze sa novčanim nepravdama, nego sa neobrazovanošću i naivnim gledanjem na život. Individualno gledano - svatko je imao svoj razlog.

Što se tiče umirovljenika - većina ljudi koji su odradili svoj staž imaju pravo na mirovinu. Naši umirovljenici moraju biti svjesni da uplate koje su oni napravili tijekom godina u fond više ne postoje (dobrim dijelom radi inflacije) i da se mirovine danas praktički isplaćuju iz proračuna - kao socijalna pomoć. Današnji umirovljenici troše supstancu uplata ljudi koji danas uplaćuju kao mirovinski doprinos, praktički mene ostavljaju bez mirovine (to jest moja mirovina će ovisti o uplatama radnika, ako ih bude). Ali ni te uplate nisu dovoljne da se isplate postojeće mirovine - pa se pribjegava raznim preljevanjima da se naprave isplate ('čuva socijalni mir'). Kada uzmemo u obzir broj ljudi koji su otišli u raznorazne prijevremene mirovine - dobivamo pravu sliku umirovljenika. Naravno, mirovine su male, pa se mnogi 'snalaze' (rade na crno) da si 'podebljaju' mirovinicu. Onda kada rade na crno više nisu invalidi. To paše svima, jer poslodavci ne moraju za njih plaćati doprinose. Mislim da je to mala društvena devijacija kojoj treba stati na kraj. Isto tako i sa neisplatom plaća/neuplaćivanjem doprinosa i poreza. Riješenje: trenutna prodaja imovine do napalte potraživanja, a ako se ne naplate potraživanja - ključ u bravu (prije otvaranja firme dati čvrste garancije da se doprinosi /plaće mogu isplatiti). Neinteresira me koliko firma zapošljava 1 ili 10000 radnika. To nije argument. Većina to mora platiti, pa nek' plaćaju svi, ako se ne mora platiti - neka to ne plaća nitko. Zakon (kakav god on bio) mora biti jednak za sve.

Kada te jednostavne stvari politika riješi u državi - onda će se vidjeti zapravo gdje smo i kakvi smo. Onda možemo razgovarati o drugim stvarima i 'višim ciljevima' koje želimo postići.

Zaduživanjem dražve samo se još više ukopavamo na ovoj razini odnosa u društvu, a dug se uredno multiplicira po ovom ili onom modelu. Nijemci su postigli dosta kao društvo i dražva, i ne žele to prokockati isplaćujući nekome nerealno visoke mirovine. Znaju oni te opasnosti (dobro se sjećaju) i čuvaju se toga. Nije im za zamjeriti. Ovo sve nije samo posljedica nepravednih novčarskih odnosa u svijetu, nego nedoraslih politika koje vladaju. Danas se zaduže, a ne brine ih previše što će se dogoditi sutra kada taj kredit dođe na naplatu, jer će onda na vlasti biti netko drugi.