Budućnost tova goveda u HR

[abrkili]

Po ovome tekstu stvarno bi se dalo naslutit da je nesto 'trulo' u državi.Nisam tovljač junadi,ali po onome što sam naučio iz knjiga(pratim dosta literature) govedarstvo je broj jedan u stočarskoj proizvodnji,štoviše općenito u poljoprivredi i jedan je od bitnijih resursa na kojima počiva gospodarstvo neke zemlje.Ne znam u čemu je problem i tko to pregovara sa EU kad se donose takve odluke.Što to EU daje za pravo da nas tako ucjenjuje i drži u šaci?Mogao bi postaviti mnoga pitanja jer sam relativno zelen u usporedbi s nekima od vas,ali nadam se da ćete pročitati tekst te ćemo doći skupa do nekih zaključaka.

[You must be registered and logged in to see this link.]

[Tovljač junadi]

Jako dobru temu si pokrenuo abrkili,i volio bih da se svi tovljači uključe.
Neznam što bi rekao na ovo,očito je da smo zakinuti,POGOTOVO mi mali,a to se računa tovljači do 500 komada.
Iako ono što oni tamo pišu i nije baš sve tako,kažu,ako nebude govedarstva,neče bit ni ratarstva,jer govedari kupuju proizvode od ratara,90% svih tovljača koje ja znam,i i mislim uopče,sami proizvode svoju hranu,tako da ne zavise o ratarima.
Iako sam ja oduvjek bio za ono,ako si ratar budi ratar,a ako si stočar budi stočar,to znači da ako si stočar,da imaš 1 traktor miksericu i to je to,i baviš se samo stočarstvom,hranu kupuješ od ratara,a ne imat 100 priključaka,koji koštaju i sve to,puno troškova,nestigneš to sve pratit sa stokom i onda ode sve k vragu.
Uzmimo za primjer največeg tovljača junadi u hrvatskoj,Rajiča,on nema 1 hektara zemlje,sve kupuje,a to je večinom kukuruz,jest da ga i uvaža iz mađarske,ali to se nebi trebalo dozvolit.
Par traktora,mikser prikolica,par bob-cat-a za čiščenje i to je to,nikakva teška mašinerija.
I tu nas on sve prestiže,jer se nezmara sa stvarima,joj sad če kiša,kad ču u polje itd. Njegovo je samo tovit i točka,tako bi svi trebali radit,i ja,ali ja sam trenutno premal da radim takvog šta,ali tovljač sa 500+ junadi to več može.
I onda mu i taj poticaj neigra veliku ulogu,jer takvi veliki več imaju sigurnog kupca i sigurnu cijenu.
A istina je da je nešto trulo u državi,jer cijene žive junadi koje su več duže vrijeme kod nas,su najniže u europi i šire,i mi još nismo konkurentni i nemamo gdje prodat svoju robu,pa gdje to još ima???
A zna se da ovi veliki izvoze,po dosta večoj cijeni,a mi mali to nemožemo,e to je trulo!!! Trebali bi to svima omogučit,a ne samo velikima.
Jer nije tajna da su poticaji i to sve stvoreno i napravljeno samo za velike igrače.
Evo jedan primjer kod mene,županija daje subveniciju za kupnju novih strojeva,jedan veliki igrač je nakupovao i on je dobio povrat,a kad su ostali tražili,rekli su novaca više nema,to je več iskorišteno,i sad se ti hebi.
Sve je to dobro planirano i osmišljeno,sad stišču koliko god mogu,a koji če opstat ti če ostat a ovi mali če se ugasit,i neče se više ni upalit,u mom selu i okolici se to masovno događa.
Znači poticaji su *urac,veliki ga netrebaju,a mali nemogu opstati ni sa njim jer ih veliki guše.