Poljoprivreda: Budućnost Malih Farmi

[danas]

Kroz stoljeća, ekonomisti iz kapitalističkih i socijalističkih zemalja samouvjereno i oduševljeno predviđaju izumiranje malih obiteljskih farmi.

Male poljoprivrednike, farmere po konvencionalnoj mudrosti očekuje isto ono što je zadesilo i dinosauruse.

Milijarde ljudi su bez hrane jer su im industrijske monokulture otele sredstva za život, poljoprivredu i pravo na hranu kroz odluke globalnog kapitala donešene iza zatvorenih vrata.

Po modernoj poljoprivrednoj nauci i politici, mala poljoprivredna imanja nisu iskoristiva, produktivna i efikasna.

Međutim, u stvarnosti, potpuno suprotno od uvriježenih mišljenja koja su nam usadili u glave, male farme su multi-funkcionalne, produktivnije i efikasnije od velikih farmi, te više doprinose ekonomskom razvoju od velikih poljoprivrednih imanja.

Mali poljoprivrednici bolje upravljaju prirodnim resursima, održavaju bioraznolikost i sigurno čuvaju budućnost održivosti poljoprivredne proizvodnje.

Iznureni industrijalizacijom, građani su sada gladni tradicionalnih metoda proizvodnje i raznolikosti u hranidbenom sustavu.


Ako su male farme vrijedne očuvanja, ako doista model malih farmi ruralnog razvoja ima više smisla od onog velikih razmjera, mehaniziranog, kemijski intenzivnog, dominiranog modelom velikih multinacionalnih korporacija iz kojeg su prave društvene potrebe i vrijednosti isključene kroz "biznis kao i uobičajeno", onda je stigao trenutak za akciju.


Opširnije:

Agrikultura: Bolja Vremena Za Male Farmere I Poljoprivrednike

.

[Fidelito]

Moraš objasniti što za tebe znači mala farma? 0.1 Ha, 1 Ha, 10 Ha, 100 Ha ili 1000 Ha. Jer na svakoj farmi od gore navedenih može raditi i preživjeti jedna porodica vlastitim radom. I važne su ideje i znanje, a ne samo masa novca, ali važna je i produktivnost i niska cijena konačnog proizvoda. Država je tu da regulira pitanje monopola i kartela, a drugo je pitanje zašto se o tome naša država slabo (nimalo) ne vodi računa.

[O.P.G. Kovač]

Mislim da se apsolutno slažem sa svim napisanim ,samo me strah da autora već ne proganja npr,CIA

[Matias]

Mislim da se apsolutno slažem sa svim napisanim ,samo me strah da autora već ne proganja npr,CIA

Upravo tak!!!

[danas]

Država je tu da regulira pitanje monopola i kartela,...

Osnovna pogreška u koju su poput brodoloma uvučeni monetarni sustavi s razvojem suvremenog bankarstva je pitanje zašto su narodi prepustili izdavanje valuta privatnim rukama kojima je na taj način lihvarstvo postalo sredstvo veoma komfornog uzdržavanja.

Rast popularnosti alternativnih valuta je pozitivan korak napred i ima potencijal za stvaranje vrlo snažnih valuta koje bi se mogle koristiti i u globalnim i u lokalnim različitim mrežama umjesto daleko skupljih zbog kamata, "NAD-nacionalnih" valuta.

Opširnije:

Alternativne Valute, Nova Šansa Za Radnike, Poduzetnike I Umirovljenike

.

[Fidelito]

Odmah sam se nekako sjetio konzumovog 'bon-a' kao nekakve alternativne valute. Lijepo primiš dio svoje bijedne plaćice u 'bonovima' i lijepo to možeš potrošiti samo u istoimenom prodajnom lancu. Ali pripazite: ako je bon recimo u iznosu 500 Kn, moraš odjednom kupiti robe za 500+ Kn jer razliku ne vraćaju. Dam ti plaću i prisiljavam te da trošiš u mom dućanu, tako da još malo zaradim na tebi, da ti uzmem još 20-tak (ili više) posto od tih novaca. I nemaš mogućnosti izbora, moraš. To me podsjeća na najcrnije doba početaka kapitalizma.....

[danas]

moraš odjednom kupiti robe za 500+ Kn jer razliku ne vraćaju.

U ovom sistemu nešto ovako ne postoji.

Dam ti plaću...

Velika je razlika kada oficijalnu plaću prisilno primiš u nečem što ne želiš, i kad uz oficijalnu plaću primiš još jednu sa druge strane zato jer to želiš.

prisiljavam te da trošiš u mom dućanu

Nitko te ne prisiljava, i ne kupuješ od dućana nego od bilo koga tko je svoje proizvode ponudio na tržnici.

tako da još malo zaradim na tebi,

S obzirom da svi članovi registrirani kao "Čovjek" svakog prvog u mjesecu primaju "plaću", na njima se ne zarađuje, oni su ti koji zarađuju.
Da ne pričam o tome da na taj način, širenje sustava pruža mogućnost sve kraćeg radnog vremena u oficijalnoj današnjici.

Jedan primjer:
Danas televiziju i mnoge druge stvari bacaš kad pregori običan otpornik.
Ovime se pruža šansa za opstanak malih poduzetnika i razvoj tržišta iz druge ruke.

I nemaš mogućnosti izbora, moraš.

Ovaj sustav je upravo rješenje za problem koji si naveo.
Pitanje je samo jedno: da li ga zbilja želiš pokušati rješiti?

To me podsjeća na najcrnije doba početaka kapitalizma.

Mene na novi početak, od kad je čovjek, konačno drukčiji, mijenjamo korijen, a ne liječimo trulo lišće.

Zaključak:

Jedan od dvojice proizvodi mlijeko, a drugi krompire.

Neće svijet propasti ako probate zamijeniti dva krumpira i litar mlijeka.

U slučaju negativnog iskustva, izgubio si 5 minuta i možda, podcrtavam možda, dva krompira.

U slučaju pozitivnog iskustva, dobio si sve vrijeme ovog svijeta, podijeli ga sa svojim prijateljima i radnim kolegama, poslovnim partnerima.

Unutra Nema zmija otrovnica, Nema nagaznih mina, postoji samo mogućnost za velike i korjenite promjene, Na Bolje.

Pozdrav.

[O.P.G. Kovač]

Moram priznati da mi se sviđaju ovakvi istupi i pokušaji da se unese tračak nade za sviju .U zadnje vrijeme sam znao u nekakvom afektu proklinjati stare feničane ,jer su izmislili novac i prvi se krenuli služiti sa njim .Sijećam se dijetinjstva kad su dalmatinci dolazili sa svojim proizvodima u selo i nudili smokve ,grožđe ,pomidore itd , po načelu( sud za sud) Mi njima posudu žita oni nama posudu smokava .Ljepo bi bilo da danas mogu u banku odnijeti 100l mljeka kao ratu kredita ,ili u elektri platiti struju kukuruzom Ljudi Europa se Amerikanizira ,a Amerika se polako kako stvari stoje ,vraća nekim starim vrijednostima .Zanimljivo .Nekad je holivud kao filmska industrija pokazivala kako jedan" Ranbo" ode sam tamo negdje i onesposobi cijelu neprijateljsku vojsku oslobodi amere i vrati se živ i zdrav i još se usput uspije i zaljubit .Danas su stvari drugačije ,sad njihovi filmovi pokazuju realističnije stanje,sad ginu i cijeli vodovi jer više nemogu prodavati maglu svom debilnom običnom čovijeku ,Jadno je to što je većina mladi ljudi počela sanjati taj nekakav američki sam ,takve pod hitno treba probuditi ,jer Amerika se mijenja ,a Europa postaje amerika ,samo zbog toga kako nerazvijene države netaknute i nezagađene prirode iskoristiti .DRŽAVI NEDAM NIŠTA A OD DRŽAVE I NETRAŽIM NIŠTA ......ITD

[Fidelito]

Sustav koji sam spomenuo podjeća nas na to što se događa kada netko počne izdavati svoju privatnu valutu, i maksimalno je zlorabi. Jedino veće zlorabljenje zajedničke valute je inflacija ('legitimna' krađa svih posjednika valute koja devalvira).
Nisam ekonomist, ali seljački osiječaj mi nekako govori da je država ta koja se mora brinuti o nekim stvarima i odnosima u društvu (kada nam to naplaćuje kroz porez). Ako se štampa novac - on mora imati pokriće u proizvedenim dobrima, zapravo količina novca u opticaju mora odgovarati proizvedenoj količini dobara (i dok se god racionalno upravlja sa količinom novaca u opticaju ne moraju novci biti pokriveni vrijednošću u zlatu - no racionalno je vrlo rastezljiva kategorija). Robna razmjena, barter, kliring itd. i svi ostali oblici robne razmjene nisu ništa drugo nego najprimitivniji oblici razmjene kojima se pribjegava kada normalni ekonomski odnosi nisu izgrađeni. Na primjer, ako bi se oslonio samo na takvu robnu razmjenu bio bi prisiljen od svojih kupaca uzimati robu koja mi trenutno ne treba, držati tu robu na skladištu dok ne naiđe neki kupac za nju ili možda ići u nekakve multilateralne kompenzacije jer ne bi bilo univerzalnog sredstva obračuna. Tu bi najbolje prošli trgovci. A to bi uništilo robne proizvođače. A kako bi se naplatili porezi, doprinosi za zdravstvo ili mirovinsko osiguranje? (druga je stvar što ta osiguranja u RH loše posluju). Imam i još jedan primjer iz vlastitog života: čovijek mi je dužan novce za isporučenu robu i nudi mi karniše. Što ću ja sada sa karnišama koje je gospodin kupio i ne može ih prodati i sada to želi uvaliti meni da se ja sa njima zafrkavam? Kada ne bi bilo valute u opticaju ne bi bilo ni kredita. Da kredita, koji su neke učinili tuđim robovima i koji su se zaista doveli u ropski položaj (nerazumnim) uzimanjem kredita. Međutim tu si krivo primjetio da su krivci za to - kreditori. Glavni i jedini krivci za to su oni koji su kredite uzimali pod nepovoljnim uvjetima, trošili više nego što su zarađivali i sada im je to došlo na (skupu) naplatu. Nisam primjetio da netko prisiljava na kredit. Više mi se nekako čini da ljudi sami traže kredite u bankama. To što ne čitaju kreditne ugovore, ili se uopće ne pitaju kolika je kamata na kredit ili kolika je rata kredita ili se ne pitaju da li je sposoban servisirati takvu obavezu, to nije krivnja kreditora. Za kreditore kredit je proizvod, usluga, koja se naplaćuje i na kojoj se može nešto zaraditi. Mnogi ljudi su se zakopali u kreditima nerazumno se zadužujući (i nerazumno trošeći), ali mnogim ljudima kredit je omogućio da steknu svoj stan ili kuću, pokrenu svoj privatni biznis ili da se školuju, steknu nova znanja. Neki su i imali manje sreće i sa najboljim planovima biznis se izjalovio, a ostale su kredine obaveze. To nije krivnja kreditora, nego manjak poduzetničke sreće, osječaja ili znanja. I to je rizik poduzetništva koji snosi vlasnik-poduzetnik, kao što vlasnik-poduzetnik snosi i eventualni profit iz poduzetničkog djelovanja.
U organiziranom društvu zna se tko ima pravo izdavati valutu, koliko košta posuđeni kapital za određene kategorije rizika. Sve vrste malverzacija sa valutama su odraz nespremnosti država da se bore protiv korupcije, da se bore protiv onih koji bi željeli steći bogatstvo, kapital i materijalna dobra bez rada, i još na tako stećena dobra ne platiti porez (po mogućnosti). Zapravo postoji jedna svetska valuta (US $) u kojoj se obračunava većina velikih svjetskih transakcija i to omogućava SADu povlašteni položaj u ekonomskom smislu, jer cijeli svijet osjeti nestabilnosti te valute/ ili ti globalnu krizu.
Inače ta ista globalna kriza je dobrodošla u RH jer je onemogućila, barem za trenutak, bezvezno zaduživanje države (čuvanje socijalnog mira, bla, bla, bla, i ono što nikada ne kažu, a to je zaduživanje moje djece da bi danas podjelili plaće i mirovine ljudima koji ih nisu zaradili). Evo to je dobar primjer kreditiranja: nitko nije prisiljavao ministra Šukera da uzima kredit (prodaje obaveznice u SADu neki dan). I siguran sam, da ako se te novce usmjeri u nečiju plaću ili mirovinu (naročito onu povlaštenu (?)) neće biti sreće od tog zaduživanja, samo se produbljuje i produžuje agonija države u cjelini. Ali to nije problem kreditora, to je unutarnji problem onog koji uzima kredit, to je naš unutardržavni problem koji samo mi možemo rješiti. Nisu tu krive nekakve pokvarene bogate porodice koje su protiv svih i nenormalno se bogate na račun svih nas, nego problem je u nama samima, živimo iznad svojih mogućnosti, dijele se mirovine iz fondova koji su prazni (a zašto su prazni?), dijele se mirovine ljudima koji imaju 5 ili 10 godina radnog staža i otišli su u mirovinu na osnovu nekakvog invaliditeta, a sada ti isti rade u 'fušu' i dobri su radnici (konkurentni) jer na njihov rad nema doprinosa i to nikoga u državi ne smeta. Koliko ih je izgubilo mirovinu jer se pokazalo da su ipak sposobni za rad? Čovječe, u ovoj državi skoro svi koji nisu u mirovini poslije 40-te imaju doma štake i prave se bolesni jer žele u mirovinu (sam imam preko 40 i vidim što se oko mene događa). I to u godinama kada bi trebao biti u maksimumu radne sposobnosti, kada bi trebao dati maksimum sebi i društvu. To je problem ove države i prvo treba pogledati u svoje dvorište, oko sebe. A svjetske revolucije ostavi nekom drugom, nije svijet kriv što smo mi sposobni izboriti svoju državu i onda nesposobni njome racionalno upravljati, tako da ju u kratkom roku za kartaškim stolom prokockamo (moje mišljenje je da se za kartaški stol ne sjeda).

[Zvonimir]

Fidelito, ni ja ovo bolje nebi sročio (šalim se). Opisal si bit problema.

[O.P.G. Kovač]

Fidelito meštre! svaki put kad čitam tvoje postove na ovakve i slične teme ostanem fasciniran tvojim načinom razmišljanja .Mogu se složiti u s tobom u 90% izrečenog ,ali se nemogu složiti s tim da meni banka nudi kredit kao proizvod banke, pa mislim ono tko tu koga pravi debilom ,(jel onda banke imaju svoj pogon za proizvodnju celuloze kao sirovine za novčanice od koje će onda banka kroz svoju tiskaru izbaciti novčanicu kao finalni proizvod -karikiranje- ).To je jedno ,što nikako nemogu prihvatiti kao proizvod . neznam dali znaš da isto tako Amerika ima tiskare svog famoznog novca i u drugim državama .Osobno jako dobro znam i osijtim razliku kredita podignutog u svojoj lokalnoj banci kao proizvoda te banke i kredita podignutog u Austriji ,razlika je ko" nebo i zemlja . Druga stvar kad si spomenuo problematiku naših umirovljeni radno sposobnih ljudi ,nudim rješenje za takvu problematiku .Dok na svijet dođe ljudsko biće treba ga odmah umirovit do njegove 40-te ,poslje čertrdesete ga toliko upregnuti da radi do svoje 60-te i poslje kako kome .

[BOŽIDAR]

Krediti jesu proizvod banaka!
isto kako mi beremo kukuruz i hranimo svoje životinje pa ih plasiramo na tržište isto tako i banke prikupljaju novac od štediša i iz drugih izvora i plasiraju ga na tržište(tove ga) uz određenu naknadu za upotrebu

[Fidelito]

Kredit je proizvod banke. Mogao bih reći da je to jedini pravi proizvod banke (barem se ne mogu sjetiti nijednog drugog za sada, lizing možda? ali za to bi se moglo reći da je slično kreditu). Banka nema štampariju novaca, dapaće velika većina novca koji banka plasira u kredite je (bi) trebao biti novac iz nečije štednje za koju banka plaća kamatu (nekome). Naravno ta kamata je manja od one kamate koju plaćaš kada uzimaš kredit. Razlika u kamati pokriva sve troškove i rizike i nastoji ostvariti zaradu za vlasnike banaka. Kada banka ne bi mogla plasirati novac u kredite ne bi mogla isplaćivati kamatu svojim štedišama, ali ne bi mogla pokrivati troškove poslovanja niti ostvarivati profite za svoje vlasnike. Zato su banke fol 'široke ruke' i mame da uzmeš kredit, ali uvijek to rade donekle restriktivno da ne ispadne da je ponuda kredita prevelika, jer onda cijena kredita (kamata na kredit) pada. Kada uzimaš kredit banka se osigurava na sve moguće načine da smanji sebi rizik, to su životna osiguranja (a to je opet nekako poveznao sa onim budalama što voze po autocesti u kontra smjeru), upisi na imovinu, nekretnine, bubreg ili što već imaš raspoloživo. Poljoprivredno zemljište u HR banke neće u zalog jer to po njima ništa ne vrijedi (zapravo neće joj podizati cijenu, ali o tome drugi puta...). Kada naplaćuje dospjele rate obično postoje klauzule o dodatnim kamatama ako ne plaćaš redovito (dodatna zarada za banku), i nemilosrdno utjerivanje duga nakon nekog vremena (uz dodatne kamate da se više zaradi). Pa banka mora nekako naplatiti svoja potraživanja. Kada bi država bila tako efikasna u naplati svojih potraživanja kao banke, vjerujte mi, bila bi druga situacija u proračunu. Izbačeni bi bili, po svojoj prilici, svi oni koji ne plaćaju poreze i doprinose redovito (kao velika većina nas malih koji to moramo jer zakoni vrijede za nas, 'stoku sitnog zuba'). Ne bi se događalo da netko ide u stečaj i onda država ustanovi da joj je ta firma dužna 150 miliona kuna doprinosa (Pevec). I to ne bi bilo sporno da netko radi toga u državnoj upravi izgubi posao i ode u buksu na nekoliko godina radi nesavjesnog rada i podrivanja države. U socijalizmu su mogao raditi svašta ali nisi smio pričati protiv jer je država bila sazdana na priči. Kapitalizam je sazdan na novcu i u pravoj državi neplatiše poreza i svi oni koji u tome pomažu idu na dugo u buksu. I tako naši dragi političari kada ne naplate poreze kažu: nema veze, daj prodaj još 'malo' državnih obveznica sa dospijećem 10 godina, i nadoknadi to u proračunu (pri tome kamata- cijena kredita- nije toliko bitna, jer eto stvar je hitna, a takve investitori najviše vole).
I sada svima nama izgleda čudno kada ne vraćaš kredit i vrag (banka) dođe po svoje. Sa zateznom kamatom. Isto to vrijedi i kada se država zaduži. I kako onda političari reagiraju kada ne mogu vraćati dospjele obaveze? Uzimaju nove kredite, još više nas zadužujući. To je onaj zatvoreni krug u koji ne smijemo ući, političari to jako dobro vide ali nisu sposobni prelomiti postojeće stanje, zbog straha od gubitka vlasti (i legitimiteta jer su obečavali nešto drugo prije izbora). Tako je to, ali po meni ne treba tražiti krivnju za takvo stanje u drugima, nego u nama samima. Jer da se razumijemo: svaki narod zaslužuje vlast koju ima....

[O.P.G. Kovač]

Krediti jesu proizvod banaka!
isto kako mi beremo kukuruz i hranimo svoje životinje pa ih plasiramo na tržište isto tako i banke prikupljaju novac od štediša i iz drugih izvora i plasiraju ga na tržište(tove ga) uz određenu naknadu za upotrebu

Generacijo! za mene ne Mislim da je kapitalistički sustav u našim regijama poljuljan upravo zbog takvog odnosa prema novcu kroz bankarski sektor .Ponavljam da kredit u Austriji i kredit u Livnu nije ni slična stvar ,od pristupa službenika pa do načina obrade mene kao klijenta .Kod njih je kao prvo službenik educiran ,pa kulturan, pa ljepo obučen ,i nadasve gori od želje da sazna dali se kredit uložio za ono zašto je dobijen ,pa se trudi pomoći savijetima,i ima fleksibilan način vraćanja . dok u livnu je sve skoro suprotno Bitno je da sam ja podignuo sredstva potpisao ugovor i oni su sretni .Pa tako novac iz paketa "proizvoda "namjenjen za poljoprivredu uz subvenciju kamate od strane županijske vlade ,bude utrošen za uređenje stana u gradu .

[Zvonimir]

Fidelito, s većinom se slažem, no ne baš sa ovim zadnjim. To jednostavno nemože biti istina, i za tebe (za koga sam dobil dojam da si dobar gospodar, i razumiješ materiju o kojoj govoriš) i za mene (bar se trudim biti razuman u trošenjima, nastojim zaraditi gdje god stignem, nemam kredit...).
Nažalost, nemamo izbora, jer se na vrh vlasti nakotilo onih koji nisu okusili kaj znači zaraditi novac, već su uvijek bili financirani iz budžeta, s časnim iznimkama (koje su ismijane).
Problem ovih zaduživanja je to da vlast nema nikakve (niti moralne, a kamoli materijalne) odgovornosti, jer lako je s tuđim mlatiti po glogu. Pa dok traje, nek traje. Nažalost, svi ćemo to (opet) platiti, a već se i sad to vidi po haraču. A neki će (ili već jesu) odletjeti još više, kao velikani.